

Alternativna teatarska aktivna kompanija – ATAK
Dragana Tripković i Vasko Raičević
P O G L A V LJ A 23 i 24
– plamen kontemplacije –
(Kratki komad o evropskim integracijama u koritu isušene rijeke)
Ana i Dejan se nalaze ispod mosta, u koritu neke (isušene) rijeke. Sjede za stolom, večeraju. Sve izgleda potpuno savršeno, sto prekriven stolnjakom, na njemu divno posuđe, boje, svijeće, cvijeće… Sa njima za stolom sjedi djevojčica.
Tokom dijaloga, iz jednog pravca rječnog korita kreće vatra bilo u procesiji ljudi sa bakljama, bilo kao vatrena stihija koja dolazi rječnim koritom i spaljuje sto.
ANA:
Živjeli!
DEJAN:
Živjeli!
ANA:
Živjeli!
DEJAN:
Živjeli!
ANA:
Živjeli!
DEJAN:
Živjeli!
ANA:
Eh, na jesen će biti otvorena poglavlja 23 i 24. Konačno!
DEJAN:
Konačno! Čujem da sa punom posvećenošću radi na procesu pristupnih pregovora. U njemu smo već zatvorili dva poglavlja, a izgleda da će ove jeseni biti otvorena dva nova! 23 – Pravosuđe i temeljna prava, kao i 24 – Prvada, sloboda i bezbjednost.
ANA:
Tako je! Kako sam srećna! Bože kako sam srećna! Živjeli!
Nazdravljaju ponovo!
DEJAN:
(Veoma zabrinutim glasom) Ali… Ali Evropa je pred izazovima velikih ekonomskih i finansijskih problema.
ANA:
Vlada je energično reagovala!
DEJAN:
Jeste, jeste. Ali… Draga moja kruškice, veoma je visok nivo državne i javne zaduženosti, a sistem socijalne zaštite slabi li slabi. Posebno je teško pitanje nezaposlenosti među mladima!
ANA:
Ajde uzmi tu salatu!
DEJAN:
Misliš ovu maminu salatu.
ANA:
Dobro. Maminu slatu. Moramo da naglasimo da je mamina salata.
DEJAN:
A što fali maminoj salti? Pa i ova musaka je mamina!
ANA:
Dobro, i musaka je mamina, i salata je mamina, i sin je mamin. Sve je mamino. I ja sam mamina. Neke mame. Može i moja mama nekad da nam spremi večeru.
DEJAN:
Pa dobro, uvijek se više uzima od jedne mame.
ANA:
Mogla bi nekad i tvoja mama da nam pričuva dijete. Zašto samo mi moramo da čuvamo naše dijete?
DEJAN:
(Tužnim glasom) Ali mama je tankih nerava…
ANA:
Nije to do nerava. Mi nemamo novca za bebisiterku.
DEJAN:
Kruškice… Kada uđemo u Evropsku uniju, imaće novca za sve!
ANA:
Uh… Samo da se otvore Poglavlja 23i 24…
DEJAN:
Ali znamo da za to nije dovoljan entuzijazam.
ANA:
Vlada ima rješenje i za to. Vlada je energično reagovala efikasnim mjerama štednje i poreske politike radi finansijske konsolidacije, ali i podsticajnim mjerama zapošljavanja, posebno mladih. To su egzaktne stvari. Ne samo entuzijazam.
DEJAN:
Zašto vadiš paradajz iz mamine salate?
ANA:
Bojim se.
DEJAN:
Čega se bojiš?
ANA:
Nije po evrospkim standardima uzgajan.
DEJAN:
Kako nije?
ANA:
Pa tako. Znaš li da organska hrana mora da se proizvodi samo na mjestima koja su oko sto kilometara udaljena od auto puteva?
DEJAN:
Ali kruškice, mi još nemamo auto put!
ANA:
Nemamo. Ali crnogorski “posao vijeka” počinje ispočetka! Put Bar – Boljari, gradiće Kinezi. Ponuda kineskih kompanija CCCC i CNBS za prioritetnu dionicu je prvorangirana!
DEJAN:
Pa dobro, ali izgradnja autoputa još nije počela. Još uvijek možemo da jedemo paradajz iz bilo kojeg dijela zemlje.
ANA:
To ti misliš. Mislim da je svakako bolje da se što prije privikavamo na uslove propisane standardima Evropske unije.
DEJAN:
Kad si tako pametna kruškice, pod kojim brojem je poglavlje za ekologiju?
ANA:
(Malo razmišlja…) Da nije 17?
DEJAN:
E nije! Nije…
ANA:
Nego?
DEJAN:
Nemam pojma.
ANA:
Bože, kako smo neobrazovani. Samo da nas komšije ne čuje.
DEJAN:
Pogledaćemo to sjutra. Ne pominji ni pred kim ekologiju, dok ne vidimo koji broj je poglavlje.
ANA:
Ne pada mi napamet. Ti znaš da su meni najvažnija 23 i 24.
DEJAN:
Što je dobar ovaj sir. Je li ovo mama kupovala?
ANA:
Jeste. Kod one treće babe iz Kotora. Kod nje ti je najbolji.
DEJAN:
Svi znaju da je kod nje najbolji. Znaš da su u Evropi zabranjeni smrdljivi sirevi?
ANA:
Tamo je uopšteno zabranjena bilo kakva vrsta smrada.
DEJAN:
Ti se ne voziš autobusima, ne znaš kako naši ljudi smrde.
ANA:
Nekad su smrđeli više. Kad otvorimo 23 i 24 mirisaće kao poljsko cvijeće.
DEJAN:
Divlja je ovo zemlja.
ANA:
Divlja ljepotica.
DEJAN:
Ipak, moraćemo i te sireve da zaštitimo od Evropske unije.
ANA:
Kako to misliš od EU? Nijesu nam oni neprijatelji.
DEJAN:
Znam. To se tako kaže. Ona treća baba se ne mora bojati EU. Ona je već u EU.
ANA:
Samo da 23 i 24 budu dobro.
DEJAN:
Biće, biće dobro. Vlada radi na tome.
ANA:
Izgovaraš to kao da ne vjeruješ.
DEJAN:
Vjerujem, kruškice, vjeruj mi.
ANA:
Ti znaš koliko su meni važni 23 i 24.
DEJAN:
E, e. Tebi su najvažnija Poglavlja 23 i 24. A da nijesu usvojene izmjene Ustava u oblasti pravosuđa, i da za 16 ustavnih amandmana nije glasalo čak 59 poslanika vladajuće koalicije, i ostalih, i da Ustavni amandamani koji su prihvaćeni, na Sjednici kojim slučajem nijesu usaglašani sa mišljenjem koje je ranije dala Venecijanska komisija, a koji podrazumijevaju da se Vrhovni državni tužilac, sudski i tužilački savjet biraju u Skupštini dvotrećinskom većinom i da predsjenika Vrhovnog suda bira sudski Savjet na pet godina, viđela bi ti Poglavlja 23 i 24.
ANA:
Zaboravio si da je kao deblokirajući mehanizam usvojena većina od tri petine poslanika.
DEJAN:
Ja zaboravio većinu od tri petine poslanika? Nisam zaboravio. Nego nisam pomenuo. A ti si zaboravila one vozove što smo kupili u EU, što ne mogu da voze uz brdo.
ANA:
Kad uđemo u EU, naša zemlja više neće biti tako brdovita. I brda će biti po standardima Evropske unije!
DEJAN:
Samo postoji jedan problem.
ANA:
Koji?
DEJAN:
Jezik.
ANA:
Čiji jezik?
DEJAN:
Pa to je glavni problem. Jedni kažu da je njihov, drugi da nije nego ovih drugih. A treći, normalno, da je ovih trećih. Četvrti da je četvrtih, peti petih…
ANA:
Ja ne znam što da radimo.
DEJAN:
Ti znaš da oni drugi ne podržavaju diskriminatorsku politiku vlasti prema drugima u Crnoj Gori i svim dozvoljenim sredstvima će se boriti da se najbrojnijoj jezičkoj zajednici omogući zagarantovano pravo obrazovanja na vlastitom jeziku.
ANA:
Što nam rade ovi drugi.
DEJAN:
Oni su nam glavni problem. Mislim da bismo bez njih već bili u EU.
ANA:
Sigurno. Sve nesreće dolaze od drugih.
DEJAN:
Pa znaš li ti da je spinovanje javnih medija potpomognuto vojno-obavještajnim službama Drugih?
ANA:
Je li moguće da se i time bave?
DEJAN:
Mnogo si naivna. Moje duboko uvjerenje je da se radi o klasičnom spinovanju.
ANA:
A što je to spinovanje?
DEJAN:
Iskreno sam uvjeren da je to vrsta taktike. Neozbiljno je šo su se ozbiljni politički činioci upecali na zamke spinovanja.
ANA:
Pa oni oće stalno da utiču na nas.
DEJAN:
Oni pokušavaju da nas spriječe da uđemo u EU.
ANA:
Ljubomorni su jer je nama dobro.
DEJAN:
Sve nesreće ovoga svijeta dolaze od ljubomore.
ANA:
Ne bi me čudilo da i za ovaj sir kažu da je njihov.
DEJAN:
Po njihovoj priči sve je njihovo.
ANA:
Pa nije valjda cijela ova zemlja njihova?
DEJAN:
Cijela, kruškice, cijela.
ANA:
Ne bismo mi to preživjeli bez EU.
DEJAN:
Mi, generalno, ne bismo preživjeli bez EU.
ANA:
Uh, samo da izdržimo još ovo malo.
DEJAN:
A suveniri? Znaš li ti da imamo najgore suvenire?
ANA:
Zar je moguće?
DEJAN:
Grđih niko nema. Sa takvim suvenirima se ne može niđe. Ja ne znam kako Vlada to dopušta.
ANA:
Pa ne može Vlada sve.
DEJAN:
Suveniri su simbol jednog naroda. Ružan suvenir znači ružan narod.
ANA:
Mislim da Vladini samostalni savjetnici za oblast turizma treba da uzmu stvar u svoje ruke.
DEJAN:
Tu treba čvrsta ruka, vjeruj mi.
ANA:
Nama treba britva.
DEJAN:
Na suvo da brije.
ANA:
Uvijek sam voljela muškarce-britve.
DEJAN:
Bio sam i ja britva.
ANA:
Bio si ali si se malo istupio.
DEJAN:
Kako to? Ja i sad znam da obrijem. Samo kad mi dođe.
ANA:
Ma znam, britvice, nego, nekako ti sve rjeđe dolazi.
DEJAN:
Nije čudo. Posao, porodica, brige…
ANA:
Godine…
DEJAN:
Ja sam u najboljim godinama, samo što moram da se maltretiram sa debilima.
ANA:
Ti ipak radiš jedan težek i odgovoran posao.
DEJAN:
Popravljati tuđe kompjutere, vjeruj mi, jedan je od najtežih poslova na planeti. Tražiš mu AMD Fusion a on ti donosi Intel Celeron, tražiš mu integrisanu HD a on ti donosi Radeon. Ma debili, bre.
ANA:
Ti treba da budeš direktor.
DEJAN:
Sa mojim znanjem, to bi bilo sasvim logično.
ANA:
Ipak si ti bio student Elektro-tehničkog fakulteta.
DEJAN:
Kurs za kompjutere.
ANA:
Pa što? Svima piše: studied at ETF. Treba malo poraditi i na marketingu.
DEJAN:
To je tvoja oblast. Slabo se ja razumijem u to.
ANA:
Sve ti je stvar marketinga, inače ništa nije kao što izgleda.
DEJAN:
Misliš da smo uz dobar marketing mogli da imamo sve ono što nemamao? Pa čak i ako nemamo ono što izgleda da imamo?
ANA:
Uz dobar marketing možeš da živiš bolje iako ustvari crkavaš od gladi.
DEJAN:
To znači da uz dobar marketing godina može da počinje i januarom iako ustvari počinje tek u julu.
ANA:
Pa možeš ti i 20 godina da budeš mrtav, a da svi misle da si živ. Uz dobar marketing, naravno.
DEJAN:
Treba tu biti racionalan.
ANA:
Nama je u prirodi da budemo racionalni.
DEJAN:
To ti kao menadžer, iz svog ugla?
ANA:
To je zanimanje budućnosti. Znaš li ti koliko menadžera treba u EU?
DEJAN:
Izgleda da ih mi još nemamo dovoljno.
ANA:
Ovu zemlju samo menadžeri mogu spasiti.
DEJAN:
I Vlada.
ANA:
Da nije svjetska kriza na tržištu rada imala bih i ja posao. Ali ne treba se žaliti. Samo da se ova poglavlja završe.
DEJAN:
Sve ti to proizlazi iz problema komunikacije.
ANA:
Pa još je Somersbi u svojoj studiji ‘’Produkcija simulakruma’’ naglašavao problem individualnih i kolektivnih komunikacijskih kompeticija.
DEJAN:
Da, da.
ANA:
Pa sam predmet istraživanja interpretativnih zajednica može biti posmatran u odnosu na različite tačke konvergencije.
DEJAN:
Da, da.
ANA:
Treba decentralizovati sopstveni glas. To je ključno prema stanovištu E.T.Morisa.
DEJAN:
Baš je ukusan ovaj sir.
ANA:
Produkcija kulture jedan je od najvećih izazova sa kojima se suočavamo. Treba biti svjestan integrativnih potencijala ovoga društva.
DEJAN:
Baš mi se jede dobar but. Otkad nisam jeo but.
ANA:
Prema Floransu Nojzisu Šapelu kriza društva je proizvod kompetitivnih samodovoljnosti postpotrošačkih elita. To dovodi do nekritičkog odnosa prema stvarnosti.
DEJAN:
Ćurka u umaku od pečuraka. Kako je to mama pravila.
ANA:
Hipertrofija kritike nije ništa drugo nego odsustvo kritičarskog integriteta. Površnost, internet obrazovanje, instant edukacija, botoks i Renato Balestra. To su simboli modernog društva. U idealnoj zemlji niko ništa ne kritikuje.
DEJAN:
A iz koje je to knjige?
ANA:
Dezintegracija sopstva u subkulturi – Florans Nojzis Šapel.
DEJAN:
Ponosan sam na tebe. Kako ti umiješ da citiraš.
ANA:
Mogu ti ja tako do sjutra.
DEJAN:
Ne sumnjam. Zato te i volim.
ANA:
Samo zato?
DEJAN:
Oduvijek sam želio pametnu ženu, intelektualku. Samo da nije feministkunja. Njih ne volim.
ANA:
Ne voli ih ni jedan muškarac.
DEJAN:
Ne volim ni žene koje samo znaju da kuvaju.
ANA:
Pa ja nikad ne kuvam.
DEJAN:
Samo da moja majka poživi.
ANA:
A do tada ćemo već biti u EU. Tamo niko ne kuva. Jede se samo u restoranima.
DEJAN:
Sa tvojim talentom, mogla bi da budeš menadžer u nekom velikom restoranu.
ANA:
Restoranu? Mene ti samo kultura interesuje.
DEJAN:
Više bi zarađivala u restoranu.
ANA:
Ne bih. Mogla bih da budem direktorica neke ustanove, možda i da predajem na nekom privatnom fakultetu, pa razni honorari… Što ću u restoranu sa ovolikim citatima?
DEJAN:
Sve te poslove da radiš odjednom?
ANA:
A što da ne?
DEJAN:
A dijete?
ANA:
Tu je mama, tu je Evropa.
DEJAN:
Ako uspiješ da se zaposliš jednog dana biće to mali korak za ovo društvo ali veliki za ovu porodicu.
ANA:
Sve ide na bolje. Polako se primičemo Evropi. Sinoć sam sanjala kako pada snijeg sa Alpa. Zatrpava nam kuću. Gušimo se, ali nam je nekako lijepo.
DEJAN:
Ali, kruškice, mi nemamo kuću.
ANA:
Ti si čovjek bez mašte. To je bio san.
DEJAN:
Možda je i EU samo san.
ANA:
Zar ne vidiš da je iz dana u dan sve bolje. To ti je znak da se primičemo.
DEJAN:
Bojim se da ne smijemo biti baš toliki optimisti.
(Ana zastane kao da je Dejan nešto strašno rekao.)
ANA:
Ne uznemiravaj naše dijete pesimizmom.
DEJAN:
Kriza je još uvijek u eurozoni. Kruškice, ne smiješ to zaboraviti.
ANA:
Uznemirio si dijete.
DEJAN:
Mnoge zemlje Evropske unije su pred bankrotom.
ANA:
Evo. Počela je da plače. Pogledaj! Zapaklao si je. Zaplakao si nam dijete tvojom teškom pričom. (Ana počne da plače. Dijete ne plače.)
DEJAN:
Zaplakao sam je, je li? Ne plače ona zbog evropskih integracija. Ona plače zato što nemamo sljedeći mjesec da platimo vrtić, zato što živimo samo od moje plate, zato što nemamo za kiriju, zato što nemamu za struju, zato što ručak uzimamo od roditelja, zato što se oblačimo u kineskoj prodavnici, zato što ti nemaš posao već godinama, zato što nikad nismo bili na more, zato što nikad nismo bili u pozorište, zato što čekaš red kod ljekara po dva mjeseca jer nemaš novca za privatni pregled, zato što smo prestali da pušimo ne zbog zdravlja nego zato što nemamo za cigare, zato što nikad nismo bili ni na jednu čestitku kod prijatelja jer nemamo novca za poklone, zato što se švercujemo u gradskom prevozu, zato što grijemo vodu u loncima jer nemamo za popravku bojlera, zato što i ovo jedno dijete za nas predestavlja luksuz, eto zato ona plače!
Duža pauza.
ANA:
Znači ti imaš problem sa Crnom Gorom. Znači ti si ”njihov”. Sumnjala sam ja, ali nijesam smjela sebi da priznam. Što će reći ljudi?
DEJAN:
Ne, ne, kruškice… Nisi me dobro shvatila. Ja sam samo malo umoran, pala mi je koncentracija. Ma sve je OK. Znam ja da Vlada opredijelila 115 milliona za poglavlja 23 i 24.
ANA:
Eto vidiš, nije sve tako crno. Moramo biti strpljivi. Prema predlogu akcionih planova, Vlade očekuju da će od stranih organizacija i fondova za unapređenje vladavine prava dobiti oko 32 miliona eura, dok bi iz budžeta u sljedećih pet i po godina trebalo da se izdvoji oko 83 miliona eura. Za ispunjavanje obaveza iz poglavlja 23- Pravosuđe, antikorupcija i temeljna prava Crnoj Gori će biti potrebno oko 90 miliona eura, od čega su očekivane donacije procijenjene na oko 28 miliona eura. Ovaj novac biće utrošen za reformu pravosuđa, pisanje antikorupcijih zakona i formiranje institucija za njihovo sprovođenje, unapređenje prava LGBT populacije, zatvorskih uslova, pitanja smještaja raseljenih lica…
DEJAN
A za 24 tj. Pravda i bezbjednost, a koje obuhvata troškove za obezbjeđivanje granica, pitanja bezbjednosti građana, sprečavanje pranja novca, modernizaciju policije i drugih državnih organa zaduženih za borbu protiv kriminala biće izdvojeno oko 24 miliona eura, od čega se nešto više od 4 miliona eura očekuje od donatora.
ANA
Najveća svota biće izdvojena za projekat rješavanja stambenog pitanja oko 1.200 Roma iz izbjegličkog kampa Konik. Kakos am srećna!
DEJAN
Ogrnimo se plaštom kontemplacije i krenimo u susret integracijama.
Ustaju od stola koji počinje da gori. Odlaze koritom rijeke u suprotnom pravcu.
Kraj